Dvorište kraj Subotice pretvoreno u dom za nojeve, emue i paune
- Datum: 11.06.2026
- Izvor: 024info / Foto: 024info
Niko od njih nije imao uzgajivačke ambicije kada je sve počelo. Norbert Evetović, automehaničar iz okoline Subotice, danas vodi malu farmu egzotičnih ptica koja broji tri noja, četiri emua i čitav niz pernatih stanara, a na početku je bila samo jedna neočekivana naklonost prema neobičnim životinjama.
Sve je krenulo bez plana i bez velikih očekivanja. Ptice su se jednostavno uselile u život ove porodice, a onda ih je nekako postalo teško zamisliti bez njih. Prostor se postepeno uređivao, ograđivao i prilagođavao, a farma koja danas nosi ime „Nojeva“ izrasla je iz onoga što je u početku bio čist hobi.
Dvorište na kome životinje borave prostire se na površini od otprilike 70 puta 20 metara. Okružuju ga četiri hektara šume, što ostavlja prostora za eventualno proširenje, mada Norbert kaže da ne žuri nikuda. Njegova filozofija je jednostavna: bolje korak po korak nego naglavačke u nešto za šta još nije vreme.
Svaka od ptica ima ime. Nojevi se zovu Tedi, Kejt i Zlata, dok su emui raspoređeni u dva para sa imenima Mukica i Menji te Muki i Mala. Sa hranom nema mnogo muke, ali postoji jedno pravilo bez izuzetka. Zelena hrana mora biti sitno iseckana, jer nojevi ne uspevaju da progutaju biljku ako je čupaju celu iz zemlje. Čim se isecka, jedu je s uživanjem. Uz žitarice, to je i sve što im treba.
Svetlana Vukov, koja s porodicom svakodnevno brine o životinjama, ističe da su ove ptice po prirodi mirne i nezahtevne, ali da rano iskustvo s ljudima ostavlja trag koji se vidi godinama. Ptice koje su odrastale uz čoveka od prvog dana ponašaju se sasvim drugačije od onih koje nisu imale takav kontakt. Što više pažnje dobiju dok su mlade, to su pitomije i mirnije kad odrastu.
Ni briga ni odgovornost ne padaju na jednu osobu. Cela porodica se smenjuje prema mogućnostima, pa u poslove oko ptica povremeno skače i Norbertova majka. Nema strogog rasporeda, samo zdrava podela koja funkcioniše.

Farma prima i posetioce. Može se doći, pogledati ptice izbliza, učestvovati u hranjenju, pa i potapšati neku od njih. Jedino gde treba biti obazriv jeste kavez s nojima, jer mužjak koji čuva ženku to radi ozbiljno i bez upozorenja. Ne napada iz zlobe, ali je u zaštitničkom instinktu nepredvidiv i jak.
Na spisku želja stoji i nandue, južnoamerička ptica iz iste porodice kao noj i emu. Plan je skroman: jedan par za početak, a šta dalje zavisiće od toga koliko vremena i energije bude ostajalo. Prostora ima, kaže Svetlana, ali vreme je uvek ono što nedostaje. Ipak, osmeh s kojim to izgovara ostavlja utisak da ova farma ima još mnogo toga da kaže.